nedjelja, travanj 21, 2013
Strah ko strah bilo zbog čega ima skoro isti rezulatat.Znojenje dlanova ,tresenje ruku,knedle u grlu,nerovoza stomaka i ko bi mogao sve da izbroji šta se dešava u našoj glavi.Ne znam kako al sama pomisao na let u avionu ili bilo kako drugo kosa mi se diže na glavi.Imam priliku da posjetim meni drage ljude,ali kako.Nude mi sve, povratnu kartu ali za avion i sve ostale troškove za gubitak vremene i sve....bla....bla....bla...
Ma djaba ti sve to ja ne sjedam u avion pa makar,ni za koju ljubav i ni za čiju.Ko me želi vidjeti neka leti i doleti meni,a ja ne idem nigdje ,ne želim da gubim tlo pod nogama.Znam ja da je ovo pomalo glupo u današnje vrijeme modernizacije al neka nema veze.Ostajem tu na našem asvaltu,pokraj naših rjeka i planina da ih gledam dok stojim čvrsto na svojim nogama....